четвртак, 8. јануар 2015.

Gde si?

Htedoh pisati o tebi. Nisam znala šta. Tu nema ničega za priču. Nećemo se lagati. Nisam ti niko. Nisi mi Ništa. To je to. Ti si meni mnogo više od reči kojima ću te izbaciti iz sebe. Ti si u mimohodu. U belini između slova. Kad pričam pa zastanem jer sam zaboravila odakle sam počela, vrtim rolnu filma u nazad, ali ne ide i ne ide.. kad eto tebe, preuzimaš ulogu i smeješ se i pričaš nešto smešno, i smejem se i ja, ali onako stvarno, ne u sebi, i pitaju me što se smejem i ja ih lažem "Ništa". Eto te. Ti si meni sve sadržano u jednoj reči. Ti si mi priča koju sebi pričam za laku noć.
Možda si ti ipak ništa umesto Ništa. I to je u redu sasvim. Jer kako lažem druge tako lažem i sebe. Fer-plej. Tu si da te zamislim kako me gnjaviš ovako malecku nasuprot tvojih dva metra. Tu si da uživamo u osvajanju asfalta. Tu si da imam koga da zamislim da mi pravi društvo dok sama pijem prvu kafu. Dok se u mislima sunčam na plažama Italije tu si da mi dodaš sok ili knjigu ili da zajedljivo gledaš druge momke kako ispod oka prate moj ulazak u vodu. Tu si da te zamislim jer nisi moj. Tu si da budem sigurna da nisam baš potpuno operisana od emocija. Tu si da lažem sebe da sam pod anestezijom i da "sa' će emocije, samo polako". Tu si u drugom gradu da te nema onda kad mi nedostaješ.
I sve i ništa u isto vreme, e to si mi Ti.