Sustiže me umor, na ovaj ili onaj način,ali sustiže. Počelo je s telesnim, potom onaj najgori psihički, a sad kad nemam izgovore-sad neki jutarnji. Otežane noge, zadihanost, ošamućenost... sve to izaziva neki maraton koji trčim kroz snove. Kinooperater u mojoj glavi toliko brzo vrti rolnu filma da ne znam ni kroz kakve sam scene projurila. Sećam se samo da su gnusne i strašne i da ne želim da im se vraćam. Zato noću toliko dugo tražim najudobnije mesto na madracu i zato noću toliko dugo odbijam da utonem u san. Niko mi ne garantuje da cu tamo naleteti na tebe. Ne mogu, a da se ne zapitam kako bi bilo kad bih glavu punu horor filmova naslonila na ruku umrljanu trajnim mastilom. Da li bi smeli da pridju svi ti strašni snovi kada bi u polumraku ugledali spartanski šlem? Kladim se da ne. Pitanje je odakle meni hrabrost.
четвртак, 5. новембар 2015.
четвртак, 8. јануар 2015.
Gde si?
Htedoh pisati o tebi. Nisam znala šta. Tu nema ničega za priču. Nećemo se lagati. Nisam ti niko. Nisi mi Ništa. To je to. Ti si meni mnogo više od reči kojima ću te izbaciti iz sebe. Ti si u mimohodu. U belini između slova. Kad pričam pa zastanem jer sam zaboravila odakle sam počela, vrtim rolnu filma u nazad, ali ne ide i ne ide.. kad eto tebe, preuzimaš ulogu i smeješ se i pričaš nešto smešno, i smejem se i ja, ali onako stvarno, ne u sebi, i pitaju me što se smejem i ja ih lažem "Ništa". Eto te. Ti si meni sve sadržano u jednoj reči. Ti si mi priča koju sebi pričam za laku noć.
Možda si ti ipak ništa umesto Ništa. I to je u redu sasvim. Jer kako lažem druge tako lažem i sebe. Fer-plej. Tu si da te zamislim kako me gnjaviš ovako malecku nasuprot tvojih dva metra. Tu si da uživamo u osvajanju asfalta. Tu si da imam koga da zamislim da mi pravi društvo dok sama pijem prvu kafu. Dok se u mislima sunčam na plažama Italije tu si da mi dodaš sok ili knjigu ili da zajedljivo gledaš druge momke kako ispod oka prate moj ulazak u vodu. Tu si da te zamislim jer nisi moj. Tu si da budem sigurna da nisam baš potpuno operisana od emocija. Tu si da lažem sebe da sam pod anestezijom i da "sa' će emocije, samo polako". Tu si u drugom gradu da te nema onda kad mi nedostaješ.
Možda si ti ipak ništa umesto Ništa. I to je u redu sasvim. Jer kako lažem druge tako lažem i sebe. Fer-plej. Tu si da te zamislim kako me gnjaviš ovako malecku nasuprot tvojih dva metra. Tu si da uživamo u osvajanju asfalta. Tu si da imam koga da zamislim da mi pravi društvo dok sama pijem prvu kafu. Dok se u mislima sunčam na plažama Italije tu si da mi dodaš sok ili knjigu ili da zajedljivo gledaš druge momke kako ispod oka prate moj ulazak u vodu. Tu si da te zamislim jer nisi moj. Tu si da budem sigurna da nisam baš potpuno operisana od emocija. Tu si da lažem sebe da sam pod anestezijom i da "sa' će emocije, samo polako". Tu si u drugom gradu da te nema onda kad mi nedostaješ.
Пријавите се на:
Постови (Atom)